2f971821bfbe197b81d9497eef5aa659.jpg
0b36168f28219653977ef7f6dd33b2e7.jpg
aaa253dae8b38ac4965b2bd20143339e.jpg
9e739fd928c1ef1096635bb4b013b509.jpg
Turistička zajednica Grada Bakra
English Ente turistico della citta di Bakar - Citta di Bakar Tourismusverband Der Stadt Bakar - German
Šetnice

Šetnica „Put Gradine“ dugačka je oko 1.600 m, lagana je do srednje teška, a potrebno je 20 minuta laganog hoda da se stigne do cilja. Početak šetnice smješten je na nadmorskoj visini od cca 300 m, završetak šetnice unutar ostataka Hreljinske gradine na cca 310 m, dok je najniža točka šetnice na visini od cca 272 m.
Šetnica vodi do Hreljinske gradine koja danas predstavlja ruševne ostatke srednjovjekovnog grada Hreljina smještenog na najzapadnijem dijelu Vinodola, a koja se ponosito uzdiže na visokoj strmoj litici iznad Bakarca. U srednjem vijeku stari grad Hreljin bio je istaknuto stambeno, trgovačko, obrambeno i upravno središte. Do danas, od vidljivih ostataka, osim ostataka gradskih bedema i raznih drugih objekata, sačuvala su se dva crkvena objekta: zvonik Crkve sv. Jurja sa razvalinama crkve i crkva Blažene Djevice Marije (Majke Božje Snježne).
Na putu do Gradine možete uživati u prekrasnoj prirodi i pogledu na Bakarski zaljev. Nakon 15 minuta hoda naići ćete na tri stara spremišta za vodu takozvane „Kalce“ ili „Lokve“. Jedno od njih promjera 10 m služilo je za napajanje stoke dok su druga dva, dublja ali manjeg promjera, služila isključivo za potrebe ljudi.
Na samom cilju vidjeti ćete ruševne ostatke starog Grada Hreljina s kojeg se pruža nezaboravan pogled na čitavi Kvarner.

SPREMIŠTA ZA VODU
Na sjeveroistočnim padinama grada Bakra, na području koje Hreljani zovu „Zagrad”, izgrađena su (nalaze se) tri velika spremišta vode, prema narodnim nazivima „kalci“ ili „lokve“. Pretpostavlja se da su izgrađena nakon prestanka opasnosti od Turaka u vrijeme Petra Zrinskoga.
Jedno od njih, promjera oko deset metara, služilo je za napajanje stoke, dok su druga dva, manjeg promjera, ali dublja, služila isključivo za potrebe ljudi. Sva tri spremišta izgrađena duboko u zemlji, obložena kamenim blokovima i nabijena ilovačom, imala su prikladan pristup i voda se s lakoćom mogla uzimati. Punila su se dotokom vode koja se slijevala u njih za vrijeme obilnih kiša. Postoje još i danas, u svojem izvornom obliku, dobro su sačuvana i obiluju velikom količinom pitke vode. Stanovnici Hreljina koristili su ih za svoje potrebe i za napajanje stoke sve dok se nisu u Hreljinu počele izgrađivati posebne nakapnice, „šterne“, početkom XIX. stoljeća. Nerijetko se između dva rata od starijih žena u Hreljinu moglo čuti kako su kao mlade donosile vodu na vlastitim leđima u posebno izrađenim pedesetlitarskim drvenim posudama, takozvanim „lodricama”.
Lokvine i šterne bili su osnovni strukturni objekti Grada izgrađeni za njegove potrebe, odnosno da bi se život grada kao upravnog i obrambenog središta odvijao prema zahtjevima vremena i tadašnje feudalne društvene strukture. Na isti način bili su izgrađeni i ostali vinodolski frankopansko-zrinski gradovi.

HRELJINSKA GRADINA
Hreljinski stari grad (Gradina) predstavlja ruševne ostatke srednjovjekovnog grada Hreljina izgrađenog na najzapadnijem dijelu Vinodola, iznad Bakarca, nekadašnje luke Hreljina, na uzvisini piramidalnog oblika i strmih obronaka, 321 m iznad mora. U srednjem vijeku stari grad Hreljin bio je istaknuto stambeno, trgovačko, obrambeno i upravno središte na prijelazu iz planinskog područja prema moru te se zbog tih razloga može kazati da je Hreljin bio velik srednjovjekovni feudalni grad.
Prvi spomen hreljinskog srednjovjekovnog grada seže u 1225.g. kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Vinodolsku knežiju, u sklopu koje se nalazio i Hreljin, darovao Krčkim knezovima, kasnijim Frankopanima. Također, jedan od najranijih spomena Hreljina jest i onaj iz 1288. godine prilikom sastavljanja Vinodolskog zakona, čiji je potpisnik i grad Hreljin.
Hreljin je od 1225. do 1550.g. bio pod upravom feudalne obitelji Frankopana, od 1550. do 1671. g. pod upravom Zrinskih, a nakon pogubljenja ovih dviju hrvatskih velikaških obitelji 1671. godine dolazi pod upravu austrijske državne komore. Upravo u posljednjem spomenutom razdoblju dolazi do postupnog propadanja tj. napuštanja starog srednjovjekovnog Hreljina. Do napuštanja starog grada Hreljina došlo je uslijed promjena u gospodarskom životu, a najviše nakon 1728. godine izgradnjom Karolinske ceste od Karlovca do Bakra i Rijeke. Posljednji stanovnici starog Hreljina bila su trojica svećenika koji su konačno i zauvijek 1790. godine napustili prostor starog Hreljina i otišli živjeti u novi tj. današnji Hreljin. Od tada stari je Hreljin napušten i prepušten sam sebi da u njemu vlada slavni duh prošlosti ovoga grada.
Od vidljivih ostataka, osim ostataka gradskih bedema i raznih drugih objekata, do danas su se sačuvala dva crkvena objekta i to toranj tj. zvonik crkve sv. Jurja sa razvalinama dotične crkve te kapelica Blažene Djevice Marije (Majke Božje Snježne). Nije točno poznato kada je započela gradnja tornja i crkve sv. Jurja, no s obzirom na važnost ondašnjeg Hreljina za pretpostaviti je da se to zbilo već tijekom 13. stoljeća.

CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Crkvica (kapela) Blažene Djevice Marije najbolje je sačuvani objekt starog grada Hreljina. S velikom se pouzdanošću pretpostavlja da je izgrađena 1699.g., na mjestu prethodne frankopanske crkvice, jer je kapelica posvećena 1701. godine. Na to ukazuje natpis na latinskom jeziku u matici krštenih toga vremena. Iz navedenog zapisa razabire se da je kapelicu posvetio senjsko-modruški biskup Martin Brajković za vrijeme župnikovanja Pavla Tebaldija Tremaninija.
Prema zapisu u hreljinskoj crkvenoj spomenici, 1825.g. bila je temeljito obnovljena i tada imenovana kao Kapela Blažene Djevice Marije od Navještenja. Sve do kraja XIX st. imala je kosi krov pokriven crijepom, a zatim je početkom XX.st. prekrivena ravnim betonskim krovom. Grad Bakar u potpunosti je obnovio kapelicu 2008.g. pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci i time je kapelica ponovo poprimila svoj izvorni oblik.
Ova je kapelica za stanovnike novog Hreljina imala veliku važnost, i to u povijesnom smislu kao jedini sačuvani objekt starog Hreljina, ali i u religijskom smislu te se sačuvao do danas običaj da se svakog 5. kolovoza na blagdan Gospe Snježne tu održava misno slavlje.